Stranka koju je vodio, danas je na vlasti u Srbiji, i to, moram priznati, dosta doprinosi građenju kulta ličnosti Zorana Đinđića.
   Dr Zoran Đinđić je izgubio svoj život, u trenutku kada je vodio Vladu Srbije. Ubistvo premijera jedne zemlje najgnusniji je čin, najveće obeshrabrenje i najveća sramota i gubitak države. Ne može se reći da za njim tuguje samo porodica, ali je njoj najteže.
   Doktorirao je u Konstancu, nakon što je u svom učitelju akademiku Mihajlu Markoviću ostavio sliku  jedne izuzetne individue, koja će u skladu sa jako izraženim levičarskim idejama, predstavljati elitu neke buduće generacije. Stoga mu je pomogao u afirmisanju i upućivanju na postdiplomske studije.
  Problem je nastao u napuštanju svog učenja i radikalnog levičarskog opredeljenja prihvatanjem različitih desničarskih stavova, konfrontacijom, a agonizmom prema teoriji svojih učitelja, među njima najvećim, kod koga je i doktorirao na temu "Problemi utemeljenja kritičke teorije društva", Jirgena Habermasa.
   Dr Zoran Đinđić odbacuje teoriju moralnosti, i time razgraničava konekciju političkog delovanja i moralnosti. Stvara teoriju "veka ekonomije", čime briše humanističku percepciju i ljudske uzvišene postulate u formulisanju i delovanju, i to pre svega u politici. To otvara vrata "robotizaciji" politike, nečemu najgorem u savremenom društvenom poimanju, kada politika postaje BIZNIS.
   Takođe, okrenut je stanovištu da je demokratija sloboda kapitala, čime eliminiše humanistički pristup.
   Osloniću se, za trenutak, na svoj Istorijski kalup Demokratske Stranke. Nakon što je stranka osnovana, i zbog neuspeha na izborima osvajanjem samo 7 mandata, ostala bez grupe intelektualaca koji su je osnovali, a koji su se protivili izlasku na izbore i naglom punjenju stranke u smislu članstva, ona gubi i svoju ideju nastanka, uplivom finansijskog i interesnog miljea. Partija dobija novu formu. Đinđić, 1994 godine, postaje novi predsednik Demokratske stranke.
  Bombardovanje Srbije Zoran Đinđić obeležava gostovanjima na televizijama po Srednjoj Evropi, kada nastaju i najveća razočarenja u njegovu ličnost. Propaganda ili ne, pokazaće istorija, vreme, ili hrabri ljudi. 
   Opozicija je srušila Miloševića, stranim novcem i ličnošću Koštunice. Zoran Đinđić usmerava građenje i poziciju sistema tako da apsorbuje šemu isljučivog neoliberalnog koncepta Zapadne Evrope, propustivši pri tom nužnu hijerarhiju građenja na liniji stabilizacija - liberalizacija - privatizacija. Sem toga, princip demokratije biva narušen, ademokratskim političkim metodama represije.
    Pogrešna politika..u idealno vreme.